Stočarstvo.rs.ba

Pojam reproduktivni odnosno estrusni ciklus podrazumjeva doba od jednog do narednog estrusa. Javlja se u nesteonih polno zrelih junica i krava. U projskeu traje 21 (18-25) dan. U junice je često nešto kraći nego kod odraslih jedinki. Dijeli se na 4 faze:

1. Proestrus. To je doba pred sa estrus i projsečno traje oko 6 časova. Ovaj dio počinje tako što FSH (foliko-stimulirajući hormon) podstiče rast folikula. Rastući folikul povišuje proizvodnju estrogena, a kao posljedica toga na jajniku dolazi do regresije (povlačenja) žutog tijela i na površinu jajnika izbija rastući folikul. Folikul je okruglastog oblika, prečnika oko 10 mm, odlikuje se elastičnom strukturom. Zajedno sa navedenim promjenama dolazi do povećanja količine krvi u polnim organima životinje, koji zarude (dobijaju crvenkastu boju), njihovog zadebljanja, te proliferacije (širenja) sluznice vagine. Grlo materice se opušta i iz stidnice izlazi sluz. Pod uticajem povećane količine estrogena u krvi, dolazi do promjene ponašanja jedinke. Životinja je nemirnija, češće se oglašava (muče), skače na druge jedinke u stadu, a često dolazi do pada proizvodnje mlijeka, ukoliko su životinje u muži.

Preporuka: ovo doba nije pogodno za inesminaciju.

Poštovani,

ovih dana našim stočarima omogućeno je da koriste "preporuke i mišljenja na sisteme za držanje krava muznih krava, dobrobit i bolesti". Publikaciju je izradila EFSA (Evropska uprava za sigurnost hrane). Prevod je omogućilo Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske.

Cijelu publikaciju možete naći na novom sajtu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske:

http://www.mpsvrs.org/mps/Doc.aspx?cat=5&subcat=148&lang=cir&id=263&br=0

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske preporučuje ovo naučno mišljenje stočarima, veterinarima, inženjerima poljoprivrede i stočarstva, savjetodavcima, istraživačima, naučnicima i drugim vezanim za proizvodnju mlijeka kao odličnu osnovu za jačanje privređivanja u ovom sektoru kroz poboljšanje uslova držanja i dobrobiti krava muzara.

Publikacija je veoma korisna, detaljna i vjerujemo da će biti od koristi svim stočarima, te ovim putem pozdravljamo potez Ministarstva da omogući dostupnost ove publikacije svima.

Preporuke daju veoma dobre i kvalitetne informacije o tome kako se trebaju držati krave, da bismo ujedno na najbolji mogući način očuvali njihovo zdravlje, dobrobit ali i ostvarili ekonomsku korist .

Zaključci i preporuke dati u nastavku obuhvataju sve zaključke i preporuke dobijene na osnovu rezultata četiri konkretna naučna mišljenja zanovana na procesu procjene rizika [1) Poremećaji nogu i kretanja; 2) Poremećaji metabolizma i reproduktivnog sistema; 3) Poremećaji vimena; 4) Ponašanje, strah i bol.

U ime uredništva www.stocarstvo.rs.ba zahvaljujemo Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede na trudu, razumjevanju i urađenom poslu. 

Rasa goveda džerzej potiče sa istoimenog ostrva u Lamanšu (link: http://en.wikipedia.org/wiki/Jersey), između obale Francuske i Engleske. Na tom ostrvu je gajena bez ukrštanja sa drugim rasama. To je najstarija rasa koja se koristi za proizvodnju mlijeka, a poslije holštajna važi za drugu najrašireniju mliječnu rasu. Holštajn rasa ima najveću mliječnost dok je procenat mliječne masti najviši kod džerzej rase.

Kao osnovno, moramo shvatiti da krave imaju svoj „jezik“. Vještina uzgajviča je koliko će ga naučiti, koliko ćega  pažljivo slušati i prepoznati kad krava želi nešto „reći“.  Najbolje bi bilo, kad bi uzgajivač znao razumjeti znake koje mu pokazuje, tj. Šta mu govori ta krava, prije nego što nastane neka šteta. Veliki problem jeste „operativna sljepoća“. Ona je jedna od najopasnijih bolesti uzgoja, jer nosi rizik da se relativno vidljivi i razumljivi znaci, previđaju. Problem je što se ona lako prenosi i na druge uzgajivače. Najefektivniji lijek je neprestalna obuka, samo-obrazovanje i otvorena diskuusija između interesnih grupa. Razmjena iskustava i ideja. Kravlji „jezik“ se može iskoristiti za nazivanje karakterističnih momenata, što može samo gospodin uzgajivač, a za šta je potrebna stalna obuka i svakodnevna rutina.

Različiti autori se slažu na tom da je jedna od najboljih cesta do kako poboljšati lična znanja o krvama, jesu povremeni susreti sa kolegama iz struke. Ovakvi susreti mogu mnogo pomoći u snižavanju efekata „operativnog sljepila“.

Sve što dolazi do naših čula – to možemo u krava, teladi, junica, bikova tj. u cjelom stadu posmatrati. Znakovi, impulsi, poruke koje nam životinje daju su u suštini tako jake, da iskusnog i razumnog uzgajivača ili savjetodavca direktno upućuju na intervenciju. Uzgajivač prima te informacije od životinja, prevashodno zbog toga da bi ostavrio optimalno stanje u štali/stadu, a to jest najbolji odnos zdravlja i proizvodnje životinja. Čovjek bi se trebao truditi da napravi homeostazu, tj. ravnotežu u svom stadu, jer se ona isplati.

Doc. ing. Oldřich Doležal, DrSc. - Zemědělský poradce ve stáji I. dojince, priprema i prevod, dr Miljan Erbez

Moderni uzgajivač goveda je čovjek koji radi pod stalnim pritiskom, sa potrebom nadprosječnog znanja i iskustva o svom gazdinstvu, a prije svega o uzgoju životinja. Na žalost i u uzgoju životinja često vrijedi, da se zbog šume ne vide pojedinačna stabla. Sa rastućom koncetracijom poljoprivrednih imanja, sa tim i povećanjem proizvodnje dolazi do rizika da životinje stradaju u takvom gazdovanju. Često se desi da je proizvodnja mlijeka mlijeka u prvom, a sama životinja u drugom planu.

Krava u svakom momentu daje iskusnom uzgajivaču znakove o tome da li se osjeća dobro, da li je zdrava ili obratno. Simptome nekih promjena možemo primjetiti na njenom hodu, ponašanju, stavu, prilazu ka hrani odnosno vodi, te daljim pokazateljima ili osobinama životinje. Ako uzgajivač te pokazatelje, simptome, signale dugo prati, može dobijene/shvaćene poruke veoma dobro iskoristiti za poboljšanje efikasnosti proizvodnje na svojoj farmi.

Svjesno posmatrati životinje

Uzgajivač bi sebi samom na početku trebao postaviti sljedeća pitanja:

1. Šta vidim?
2. Zašto je to tako?
3. Šta to znači za životinju, a šta za mene (uzgajivača)?

Svjesno posmatranje životinja je u suštini pomoćno sredstvo tome, da bi uzgajivač:

• Razumio stvarnost o stanju u njegovom stadu

• Bio upozoren o oboljenjima životinja

• Mogao pokušati poboljšati njihovu dobrobit i komfort, sa krajnjim ciljem optimalnosti proizvodnje

Pitanje bi moglo biti: Kako uzgajivač može znati da se nešto dešava, dva dana pred ispoljavanjem bolesti krave? To je često pitanje uzgajivača? Jer ako se na to nauče naći odgovor, mogu uštediti mnogo novca koje daju veterinarima, ali i eliminisati posljedice mogućih padova u proizvodnji, tj.poboljšat dobrobit životinja.

Doc. ing. Oldřich Doležal, DrSc. - Zemědělský poradce ve stáji I. dojince, priprema i prevod, dr Miljan Erbez

U Evropi je počev od 18. vijeka, došlo do značajnog povećanja broja rasa goveda, većinom kombinovanih proizvodnih osobina, najčešće dobro adaptiranih na lokalne uslove gajenja. Tokom druge polovine 20. vijeka, govedarska proizvodnja je postala intenzivna i specijalizovana. Favorizovanje visokoproduktivnih rasa goveda dovelo je do toga da se govedarska proizvodnja u svijetu bazira na relativno malom broju rasa, što je direktno dovelo do redukcije biodiverziteta. S obzirom na to da se veliki broj rasa goveda gaji u malom broju, mnoge rase se nalaze na listi ugroženih ili čak nestalih. Imajući u vidu značaj lokalnih i regionalnih rasa goveda za razvoj ruralnih sredina kao i za socijalno i kulturno nasleđe jedne regije, započet je proces očuvanja rasa (International agreements Convention on Biological Diversity CBD, 1992, FAO). Zaštiti autohtonih rasa goveda u svijetu poklanja se velika pažnja, s obzirom na to da predstavljaju važne elemente agro-biodiverziteta i agro-ekosistema, pri čemu se programi većinom baziraju na racionalnom korištenju autohtonih rasa u samoodrživim sistemima (Hiemstra, 2010; Martin-Colado, 2010; EURECA Consortium 2010).

Izvor slike: www.dreamstime.com

Osnovna osobina konja je njihova sposobnost kretanja. Lakše i pravilnije pokretanje eskstremiteta pri kretanju je veoma značajno, jer se konji manje umaraju u mogu da izdrže veće fizičko opterećenje ukoliko je hod pravilniji.

Za pravilan stav konja, držanje tijela u pokretu i nošenje tereta, veliki značaj ima torakalni luk i lumbalni dio kičme, njihova podrška su prednji i zadnji ekstremiteti. Zajedno sa mišićima i tetivama čine statički luk. Pri pokretu konja uključeni su dinamički mišići, koji imaju viši prag nadražljivosti. Prilikom pokreta nastaje dinamički luk. Sposobnost kretanja se vrijednuje prilikom slobodnog hoda.
 

Karakteristika pokreta

1. PODSTICAJ je rezultat energije odraza zadnjih ekstremiteta
2. TEMPO je termin koji karakteriše brzinu, određuje dužinu puta koju konj pređe za jedinicu vremen
3. PROSTRANOST je dužina koraka, a zavisi od energije odraza zadnjih ekstremiteta, tjelesne građe i na sposobnosti da se skupi i raširi ugao zgloba zadnjih ekstremiteta
4. DUŽINA KORAKA – galopov skok
5. RITAM (KADENCA) je broj koraka u jedinici vremena. Najbolje se određuje sluhom – frekvencija udara kopita
6. AKCIJA sposobnost paradiranja, odnosno pokret ekstremiteta prilikom njihovog pokretanja nad zemljom
7. PRAVILNOST – TAKT- pravilno ponavljanje smjene ekstremiteta

Slika. Persa Klimenta, Ljubinje. 

Faktori koji utiču na performanse:

Performanse konja su rezultat njihove genetičke osnove i uticaja okoline u periodu razvoja, obuke i treninga. Iz tog razloga postoji kompleks faktora koji utiču na sposobnosti i performanse:
Egzogeni faktori: uticaj okoline, kondicija, uslovi gajenja i treninga, klimatski uslovi u kojima je bila realizovana obuka, na poslednjem mjestu je vještina džokeja i jahača kojima je konj služio.
Endogeni faktori su genetičke prirode, njihova osnova je nasljednost. Najznačajniji endogeni faktori su tjelesna građa, konstitucija, temperament i karakter.

Tjelesna građa
Teoretska saznanja potvrđena praktičnim iskustvima dokazuju da građa tijela ima značajan uticaj na formu mehanike pokreta. Tip pokreta je rezultat nagiba i mišićavosti, mogućnosti prenosa motoričkog impulsa na rame i prednje ekstremitete, ako životinja ima korektniju i harmoničniju tjelesnu građu ima veću predispoziciju za prostornu mehaniku pokreta i korištenje snage.

Dodavanje hmelja u obrok krava smanjuje rast bakterija, koje proizvode amonijak (NH₃), i koje razlažu aminokiseline potrebne za stvaranje mišićne mase. Američki naučnici su pronašli metodu, kako snižiti emisiju amonijaka u uzgoju goveda – dovoljno je dodati hmelj u obrok. Kako što znamu preživari trebaju prirodno prisutne bakterije buraga za varenje hrane biljnog porijekla. Iako neke bakterije pomažu svom „domaćinu“ varit „tvrdu“ biljnu hranu, bakterije HAB (hyper-ammonia producing bacteria – bakterije sa povišenom proizvodnjom amonijaka) razlažu aminokiseline. U suštini to je hemijski porces, pri čemu se proizvodi amonijak, a razlažu se AK potrebne za stvaranje mišićne mase. U cilju da sniže njihov uticaj, neki uzgajivači goveda koriste skupe i neefektivne dodatke hrani. Američki istraživač Michael Flythe u krmne obroke je dodavao cvjetove hmelja ili ekstrakt iz cvjetova u čiste kulture HAB, ili u miks iz buraga. I jedno i drugo inhibiralo rast ovih bakterija.

Slika: Leadership, ethic and animals 2010. 

Ovo goveče je prevashodno namjenjeno za proizvodnju mesa, u sistemu krava-tele, ali postoji i tip za proizvodnju mlijeka. Karakteriše ih dobra proizvodnja mlijeka (za uslove tovnih goveda), lako teljenje, dugovječnost, poslušna su, konformacija trupa je dobra. Longhorn je poznat sa po mliječnoj masti, koje izrazito efektivno utiču na razvijanje organizma teladi (u engleskom govornom području koristi se izraz „bloom“ – procvat). Mliječni tip se najviše koristi za proizvodnju sireva „Stilton“ i „Red Leicester“.

Longhorn krave imaju dugu laktaciju, tako da tele ima dovoljne količine mlijeka u toku skoro cijele godine. Iako imaju duge rogove, Longhorn je poznat po mirnom temperamentu, što je veoma bitno za uspostavljanje stada. Prosječna težina odraslih bikova je 950 kg, a krava 600.